понедељак, 13. јун 2022.

Rastanak



Poznajem ga, priča sa mrtvima. Nerado je uvek govorio o toj svojoj moći, i ljubomorno je čuvao za sebe kao da je neko mogao da mu je oduzme, a kad god sam uspeo da ga nagovorim na priču, ona nije bila nimalo prijatna. Voleo sam da slušam o mračnim temama i o svemu onome što ne čujem svakodnevno. Prijatelj bi počinjao da se ispoveda, sav radostan, a nastavljao zbunjeno, kao da mu neko ne dâ da govori.

Te noći dugo smo sedeli pred televizorom.

„Groblje!“, reče on. „Jel znaš koga ima tamo?“, reče mi, a pogled mu se ukrasi misterijom. „Praznih rupa  – mrtvi su odavno pojedeni.“ Smeškao se zbog svog velikog poznavanja materije. „Te stare kosti stoje i trunu, a duše ih obilaze, da im se još jednom obraduju.“ Zaćuta, ali brzo nastavi. „Jel znaš šta mi se jednom desilo?“ Znao sam da sprema novi napad na mene, kako to nekada radi. „Zalutao sam jednom na groblju, i na mene je tada nešto krenulo.“

Počinjao je da od mene stvara istog takvog čoveka. Mislio sam da će me pogoditi strela njegove nesreće i da će moja čula uskoro osećati nešto više.

„Mogu da ti predložim nešto?“, reče on.

„Ne!“, bio sam glasan u svom odbijanju.

„Da prošetamo malo...“

Igrao se sa svima, pa i sa mnom. Nisam to voleo kod njega, ali znao sam da ću ako ga poslušam,  doći do još podataka; njih mi je sveska bila puna – i tražila još takvih mrtvačkih tema.

Ali on beše drugi čovek. Prepun osmeha, okrenut ka ljudima na ulici kao da ih sve dobro poznaje, mahao je i radovao se prolaznicima.

Noć beše stvarno prejaka u svom mraku, uprkos mnogim svetlima na ulici, koja su sada bile blede tačke.

„Kasno je za kafu“, reče on. „Možemo to sutra, na istom mestu.“

Složio sam se s tim – morao sam. Bez mnogo reči, on pokaza da mu je današnji dan bio pretežak i da je vreme za odmor. Mahnu mi samo, kada smo bili blizu njegove kuće, i brzo produži ka kapiji.

Nisam mogao da zaspim, misleći na ono što mi je rekao. Ka meni krenuše noćne slike od isparenja, snažne i plavičaste, ali brzo spustih glavu na jastuk, pa me nova nesreća preskoči.

Novi dan beše pun kiše, uskovitlanih nemira na zacrnjenom nebu, da nisam mogao da mrdnem iz kuće. Čekao sam na njegov poziv.
...

среда, 24. новембар 2021.

Regia Fantastica 7

Nova Regia Fantastica spremna za štampu. Po prvi put i dva autora van Ex-Yu prostora. Evo ko je ušao u br. 7:

Kuca bilo neživo - Relja Antonić
Brodolomnik - Sergio Gaut vel Hartman
Od ovaca do zvijezda - Vanja Spirin
Devojka iz centra - Mile Kostov
Iz ordinacije doktora medenog - Dinko Osmančević
Kudravka - Adnadin Jašarević
Lampa- Edhem Edo Tanović
Dan pre nego što je pala Lgbtija - Ilija Bakić
Boginja - Nenad Petrović
Deveti maj - Bojan Ekselenski
Osloboditelj - Tanja Gavrilović
Posve lijep čovek - Veronika Santo
Povratak harmonije - Frank Roger
Poruka u boci - Nataša Milić
Protokol broj 72 - Lazar Vuković
Prva, druga i drugi ja - Anto Zirdum
Rađanje novog boga - Milan Kovačević
Raskid ugovora - Nenad Šakota
Bekstvo iz Vašingtona - Adrijan Sarajlija
Organizator - Goran Ćurčić
Sneg, jedna loša stvar - Radovan Petrović
Groblje splavova - Tamara Lujak
Tašmajdanski lagumi - Tihomir Jovanović
Poslednji slobodan trgovac - Stevan Šarčević
Ničeg nema na Aljasci - Ivan Nešić
Progutane reči - Zlatko Geleski
Who GoesThere - Strip
Distopijski Frankenštajn - Ljubomir Mihajlovski (esej)
Utopija - Svetislav Filipović (esej)


уторак, 31. август 2021.

Početak priče u nastajanju

 Pričaću vam o njemu. Taj čovek kog dobro znam, bojao se insekata, mrava najviše.

Uvek kad po zidu zagmižu, sve te crtaste prilike u crnom, oklopa kao od jakog čelika, on pobegne od njihovih pokreta, koji sjajem jake oštrice šljašte. 

Beži od njih i kada ih nema, kada mu je um napregnut i ne misli uvek dobro. Kad god pogleda ka danu od svetla u njemu ne vidi ništa drugo sem mreže kukavca od loše namere.

Ali mi nije težnja bilo kakvo ismevanje te nečije loše navike, već da o njoj više kažem, jer prijatelju treba pomoći.

Voleo je sprejeve.

...





петак, 14. мај 2021.

Fotografske radosti

Ulica je bila čarobno osunčana kada sam tog dana izašao u šetnju. 

Na sledećem lagodnom metru prijatnog puta, ugledao sam ljude kako nešto rade spram crkvene ograde. Prišao mi je jedan čovek i rekao: „Jel možeš da nas slikaš?

Od njegovog prijatnog smeha, kao i par zgodnih dobacivanja prijatelja iz grupe, zamalo da posustanem i uradim to sto traži.ž

Pobegao sam kući, uvio se u krevetski pokrivač, i otuda dva dana nisam izlazio.

Zvona u gradu, još jedna vest na televiziji, velika mudrost tek pojavljenog lica, prolaznika pred kamerom: „Napredak jedne zemlje meri se“, reči su mu bile do bola razvučene, „smanjenjem rastojanja od crkve ljudi koji se pred njom krste, kao i“, tada se glasno obradovao, „njihovim poziranjem i autoportretisanjem pred tim građevinama?" Tapšao je samom sebi, potom udaljio.

Okrenut leđima, nešto je tamo u velikoj tajnosti radio. Onda pokazao sav sjaj svog osmeha i fotoaparat usmerio ka crkvenim vrhovima. 

Nova reportaža: nova-ista kula grada budućnosti, svetlo i sjaj velike ne-tako-tehničke raskoši.

среда, 12. мај 2021.

Početak priče u nastajanju i njen nastavak

Pričaću vam o njemu. Taj čovek kog dobro znam, bojao se insekata, mrava najviše.

Uvek kad po zidu zagmižu, sve te crtaste prilike u crnom, oklopa kao od jakog čelika, on pobegne od njihovih pokreta, koji sjajem jake oštrice šljašte. 

Beži od njih i kada ih nema, kada mu je um napregnut i ne misli uvek dobro. Kad god pogleda ka danu od svetla u njemu ne vidi ništa drugo sem mreže kukavca od loše namere.

Ali mi nije namera bilo kakvo ismevanje te nečije loše navike, već da o njoj više kažem, jer prijatelju treba pomoći.

Voleo je sprejeve.

...





петак, 30. април 2021.

O vremenu

hodam unazad po stazama enigme

tamo kod sfingi u Egiptu večnom

na kraku zvezde od Sunca jakog

ruke mi lebde po kamenju jasnom








субота, 4. јул 2020.

Kratki La boheme prepev

La boheme, la boheme,
Ja bejah mlad, a lepa ti

La boheme, la boheme,
Još sam mlad, a lepa ti

La boheme, la boheme,
Biću uvek mlad, i lepa ti