Porodica u raspadanju, koja opstaje uprkos svemu.
Ne zaboravimo da je ovo rimejk prvog filma, a ne nova
adaptacija romana. Moje očekivanje da ću videti više horora, kao nastavak prvog
filma, ili da ću izaći iz sale nakon par minuta, završilo je platnom prepunim
iznenađenja. Isti onaj film, ona mačka, koju sada bespravno nazivaju
zombi-mačkom, i četvoročlana porodica doseljena u novu kuću, gde ništa ne ide
po planu, i gde komšija, poznavalac starog indijanskog mesta, kroji nečiju
sudbinu, i duge noćnim isparenjima ispunjene staze, vratile su me u godinu
1989. Tada je, a da to ne mogu da objasnim bolje, doživljaj bio vrhunski.
Radnja
se odvija prebrzo, možda namerno, dok je film moderan i gledljiv. Prethodna
verzija filma, uz roman, ono su što definiše horor žanr. Kraj prvog filma,
prijatno iznenađenje, kraj novog još veće, ostaje da se snimi nastavak. I jedva
čekam.
Sve mane opraštam, jer sam srećni dobitnik knjige.